WEB o gitarama, svjetskim gitaristima i sastavima, najpoznatijim glazbenim dostignućima.


Vrste drva za gitare

14.07.2013

Drvo je jedan od ključnih elemenata koji oblikuje ton gitare i upravo odabir drva je ključan pri gradnji gitare.

Različite vrste drva proizvode različit zvuk što se reflektira na boji tona, sustainu, izdržljivosti gitare i trajnosti pa čak i vrijednosti koju gitara dobija s vremenom. Sve to se naravno odražava i na cijenu gitare pa je upravo kvaliteta i vrsta drva često element koji u najvećoj mjeri određuje cijenu instrumenta. Potrebno je napomenuti da sama vrsta drva ne jamči odmah i kvalitetu jer je drugi dio svakako preciznost izrade i kvaliteta ostalih komponenti. U pogledu vrsta drva postoji dosta zabuna pa ću ovom članku nastojat napisati nešto o vrstama i karakteristikama drva za gitaru i prijevod naziva gdje je to moguće. U ovom članku bit će riječi o vrstama drva za tijela gitare, vratove i figerboard i ponešto o kombiniranju različitih vrsta drva kod gitari s ljepljenom gornjom plohom.

 

Drvo za tijela gitare:

ALDER – (Joha): Lagano drvo, dosta guste strukture i karakterističnih godova

. Zbog male težine čest je izbor za solidbody gitare pa je tako to gotovo standardno drvo za Stratocastere. Gusta struktura olakšava finishiranje pa je dobar izbor za transparent i sunburst finish. Karakteristični i gusto raspoređeni godovi daju određenu konkretnost tonu. Daje svijetliji ton ali zapravo jako dobro balansiran između baseva i visokih koji su ravnomjerno naglašeni. U usporedbi s lipom daje širi spektar tonova naročito u viskoim koji su kod johe kompleksniji, ali također su i basevi naglašeniji tako da sve u svemu dje širi spektar tonova od lipe. Koristi se za solidbody tijela (Strat, Telecaster) i ljepljenu gornju plohu tijela (Les Paul) za što je zbog svjetlijeg tona prikladna u kombinaciji s mahagonijem. Za vratove i fingerboard se ne koristi.

BASSWOOD –

(Lipa): Lagano drvo svijetle, jednolike boje bez izraženih godova. Lipa je vrlo mekano drvo i nije izdržljivo poput jasena, johe, mahagonija i drugih vrsta koje spadaju u hardwood. Guste je strukture kao i joha i također ima izbalansiran ton koji međutim, za razku od johe nešto više nagnje prema tamnijem i toplijem tonu pri čemu srednje frekvencije najviše dolaze do izražaja. Zbog mekoće drva oštri visoki tonovi su tiši i izglađeniji a duboki tonovi nešto slabiji. Drvo slabije rezonira u dubokim sub-tonovina u basevima tako da u ukupnom zvuku srednji ostaju naglašeni pa je zbog toga dobar izbor za solo gitariste, pogotovo za shred jer se zvuk dobro probija kroz mix u bendu. Basswood je vrlo lagano drvo ali ne zbog šupljikavosti (što može biti razlog male težine kod nekih drugih vrsta drva) već je karakter drva takav. Lipa spada među jeftinija drva, a razlog niže cijene gitari od lipe nije nekvaliteta drva nego upravo mekoća zbog čega je obrada drva u radionicama i tvornicama lakša a i zahvalna je za finishiranje. To ujedno znači i manje trošenje alata (glodala, brusilica i sl.)
Lipa se koristi isključivo za izradu tijela gitare.

ASH – (Jasen):

U Americi se razlikuju dvije vrste jasena i to sjeverni Northern Hard Ash i južnjački Swamp Ash.
Northern Hard Ash je vrlo tvrdo i čvrsto drvo i ujedno teško i guste strukture. Upravo zbog guste strukture stvara svijetli ton i dugački sustain. Kremaste je boje i ima široke otvorene pore pa treba dosta materijala za finish da ih se popuni.
Swamp Ash (Močvarni jasen) je puno laganije drvo, također kremaste boje i širokih pora. Jako dobro rezonira kroz cijeli sprektar tonova, ima čiste, zvonke visoke, izražene i konkretne srednje i čvrste baseve. Ton mu je dobro izbalansiran između toplijih (dubokih) i svijetlijih (visokih) tonova a malo, otprilike koliko i joha naginje prema svijetlijem zvuku i višim tonovima. Međutim, kod jasena su nešto veća odstupanja u pogledu srednjih tonova prema basevina ili visokima. Ta odstupanja tj. naginjajne prema dubljim ili višim tonovima varirat će od gitare do gitare ovisno o komadu drveta pa se zbog toga događa da dvije gitare (isti modeli) zvuče drukčije iako su obe od jasena. Kod johe i lipe je to puno manje prisutno pa je zvuk konzistentniji. Za drvo jasena, u smislu kvalitete zvuka buduće gitare je također bitno od kojeg dijela stabla je komad drva od kojeg je napravljena gitara. Drvo s višeg dijela debla će imat tuplji ton zbog toga što je drvo tvrđe i ravnomjernije tj. gušće zbijenije strukture. Dakle, ljepota i kompleksnost tona koji se stvara zbog širih pora (tj,. jer drvo “diše”) se tu gubi.
Jasen se koristi za ljepljenu gornju plohu i solidbody gitare ali ne i za vratove i fingerboarde.

MAHAGONIJ:

Drvo otvorenijih vlakana i širih pora. Vlakna su mu jednoličnija, postavljena u pravilnijem uzorku od jasena i ujedno gušća odnosno zbijenija. Gustoća je vrlo ravnomjerna unutar godova i između njih što daje krutost drvu na svim djelovima debla bez mekanih djelova. Zbog takve strukture drvo je jako teško i rijetko se koristi za potpuno solidbody gitare. Stratocaster od mahagonija je vrlo težak (ovo govorim iz iskustva) tako da se mahagonij koristi uglavnom u kombinaciji s drugim drvima. Ravnomjerna gustoća drva malo kompresira srednje i sve u svemu daje jako pun i ponešto dublji zvuk jer su basevi i donji srednji jako dobro naglašeni. Dojam blago kompresiranih middleova se stvara ne zbog toga što drvo lošije rezonira u srednjima nego upravo zbog toga što drvo dobro rezonira u svim frekvencijama, visoki su bogatiji i puniji nego kod johe i jasena a kao što je rečeno basevi su naglašeniji pa se stvara dojam da drvo nije toliko “jako” u srednjima kao kod prije navedenih vrsta drva. Drvo jako dobro reagira na dinamiku i ima jako dobro balansiran odnos fundamentalnih i tonova i harmonika što naročito dolazi do izražaja pri soliranju u višim registrima. Ton je nije svijetao već vrlo topao i pun sustaina.

WALNUT – (Orah):

Tamno drvo s vlaknima sličnim jasenu ali s jednoličnom gustoćom kao kod mahagonija. Tvrđe je i gušće od mahagonija pa je ton puno svijetliji, međutim rjeđa i otvorenija vlakna stvaraju kompleksnije srednje koji su opet u nekim frekvencijama kompresiraniji a u nekim naglašeno dinamični. Kod sviranja ritam gitare i akorda zvuk zna biti ponešto prigušen dok su kod soliranja tonovi naglašeni. Orah zapravo spaja dosta prednosti drugih vrsta drva: ima dobar attack i čvrste baseve kao jasen ali sa izglađenim i milozvučnim visokim kao kod mahagonija i definiranim srednjim kao kod johe. Loša strana oraha je da je teže od svih ostalih i ima manje dinamičan ton. Teži komadi će zagušiti srednje i proizvesti zagušeniji i bezživotan zvuk jer ta dodatna težina kod oraha ne pridonosi ništa dobro zvuku osim sustaina kojeg inako već ima jako puno kod oraha. Orah nije zahvalan ža čestu promjenu pickupova i oni moraju biti pažljivo odabrani i primjereni gitari od oraha. Orah kao vrsta drva u smislu karakteristika pojedinog komada određuje karakter zvuka više nego bilo koja vrsta drva.

KOA:

Masnije od mahagonija i oraha (otprilike poput Rosewooda tj. palisandera) i gušće po strukturi od mahagonija ali ne toliko svijetlo poput oraha. Masnoća drva malo razvodni visoke što se attacka tiče ali to donekle nadoknadi gustoća drva tako da su visoki prisutni ali malo kompresirani i nisu previše naglašeni. Za onoga kome je važniji fundamentalni ton koa je dobar izbor, ali za nekoga tko traži dinamiku i izražajnost blueserskog tipa nije.
Koa je rijetko drvo, raste samo na Havajima i cijene joj variraju i promjenjive su. Posebno je cijenjena i skupa prošarana (figured) koa koja se uglavnom može nabaviti samo u tanko rezanim daskama tako da se koristi za gornju ploču gitare. Kao i obična daje topao zvuk. Koa se općenito može koristiti za sve (gornja ploha, tijelo i vrat) osim za fingerboard a težina joj također varira od srednje do prilično velike.

KORINA:

Drvo izvorno iz zapadne Afrike gdje se naziva Limba a u Velikoj Britaniji se još naziva Afara. Smatra se nekom vrstom “super mahagonija” ili “delux mahagonija” jer ima vrlo sličnu strukturu vlakana pa je i zvuk sličan mahagoniju s nešto izraženijim i ljepšim srednjim frekvencijama i boljom ukupnom reakcijom na dinamiku sviranja. Nešto je manje gustoće od mahagonija što ju čini lakšom ali s druge strane postoje dvije vrste:
Tamna Korina: drvo uglavnom srednje težine, rijetki su izrazito lagani primjerci. Ima blago maslinastu boju i prilično je vlažno drvo koje pod rukom stvara osjećaj kao da je premazana voskom pa nije baš zahvalna za finishiranje osim premazivanja uljem. Zvuk je sličan mahagoniju s nešto više srednjih. Može se koristiti za gornju plohu i zs tijela ali ne i za vratove i fingerboard.
Svijetla Korina: drvo od srednje do velike težine, također vlažno i “voskasto”. Zvuk je također sličan mahagoniju s više srednjih. S čistim finishem poprima svijetlu blago zlatnu boju. Može se koristiti za sve osim za fingerboard. Krajem ’50-ih (1958.) Gibson je koristio svijetlu korinu za Flying V i Explorer. Korina je prilično skupo drvo.

LACEWOOD –

(selena, svilenkasti hrast, australski hrast): Drvo koje potječe iz Australije, srednje težine. Po strukturi je dvojake gustoće; crvenkasti kostur je tvrd i čvrst kao koa i orah dok je svjetlucavi, blago sivi dio između toga mekši i sličan johi. Ta dvojaka gustoća će pojačati tonove u nekim frekvencijama dok će druge filtrirati i ponešto utišati. Dobar je izbor za naglašene baseve i čvrste dublje tonove, opet zbog dvojake gustoće, budući da tvrdi i gusti kostur takve tonove naglašava. S druge strane, nema velikog gubitka u visokim tonovima zbog topline koju pružaju mekši dijelovi drva. Ton je vrlo sličan johi, dobro izbalansiran s blagim nagnjanjem na svjetliju stranu zvuka a manje na tamniju i topliju.
Struktura vlakana je točkasta varira od vrlo malih do vrlo velikih djelova koje nalikuju na mrlje što stvara prepoznatljivi ljuskasti izgled. Najbolje izgleda kad se koristi za gornju plohu, za šta se najčešće i koristi, ali se može koristiti i za solidbody tijela i vratove ali ne i za fingerboard. Može biti problematično za finishiranje jer različiti dijelovi različito upijaju finish. Zbog toga je poliuretanski finih bolji za ovo drvo od mekanog nitroceluloznog ili akrilnog.

MAPLE – (Javor):

Osnovne vrste su tvrdi (hard) i mekani (soft) javor, a osim toga postoji još dosta podvrsta. Ukupno postoji oko 130 različitih vrsta javora a samo neki se koriste za izradu instrumenata
Tvrdi javor – vrlo tvrdo, teško i po strukturi gusto drvo svijetle, skoro potpuno bijele boje. Vlakna su mu gusto raspoređena pa je lagan za finishiranje. Proizvodi glasan, snažan i prodoran zvuk, vrlo svijetao s jakim višim srednjim frekvencijama, svijetlim i čistim visokim i oštrijim ali čvrstim basevima i puno sustaina. Vrlo je težak za obradu na strojevima pa se, iako se može koristiti za sve, koristi uglavnom za vratove.
Mekani javor – nešto lakši i dosta mekši od tvrdog javora ali iste boje poput njega. Ima svijetli ton dosta dobar u višim srednjim frekvencijama ali pomalo bezizražajnim basevima. Vrlo visoki tonovi također nisu vrhunski kod mekanog javora zbog uskih pora koje ih malo kompresiraju. S dobro odabranim pickupovima može dati neke dobre tonove za one koji vole pomalo limeni, “brassasti” zvuk srednjih i malo zagušeni zvuk za ritam. Koristi se za gornju plohu i eventualno tijela ali ne i za vratove i fingerboard.
Rebrasti (Tigrasti) javor – (Flame Maple, Tiger Maple): Zbog svojih izuzetno lijepih šara najčešće se koristi za gornju plohu i rjeđe za tijela. Ponekad se koristi i za vratove ali rijetko pošto spada u meki javor.
Prošiveni javor – (Quilted Maple): Rijetko se nalazi. Uzorak od tamnijih i svijetlijih nepravilnih obilka različite veličine ostavlja dojam valovite površine. Zbog toga se često koristi za gornju ploču, rjeđe za solidbody ali se od njega rade skuplje hollowbody gitare
Spalted Maple: Karakteristične šare koje ima ova vrsta javora zapravo su produkt odumiranja tj. truljenja drveta a tamne linije su proizvod gljivica koje napadaju drvo. Ovo drvo je dosta mekano i koristi se isključivo za tanko laminiranu gornju plohu na flat top (ravnim) tijelima s bindingom. Ova vrsta javora teška je za finishiranje jer upija dosta finisha i ne preporuča se diy finishiranje ove vrsta drva. Svaki pojedini komad spalted javora je poseban i odlično izgleda s tobacco burst finishem.
Birdseye Maple – (Ptičji javor): Spada u tvrdi javor i zato je vrlo zahvalan za izradu vratova. Karakteristične okrugle šare ne idu duboko u drvo pa se ne koristi za solidbody tijela ali je jako dobar za vratove, fingerboard i gornju plohu. Daje kao i većina drugih vrsta javora vrlo svijetli ton s jasnim i čistim visokima.
Burl Maple: Javor s jako puno vijugavih šara, dosta porozan i s dosta kore. Koristi se uglavnom samo za gornju plohu pri čemu se koristi smola da bi se zapunile pore. Odlično izleda s prozirnim natural finishom ili tobacco burst finishom.

POPLAR – (Topola):

Po zvuku je vrlo slična johi, malo je teža od nje a gusta struktura vlakana čini ju zahvalnom za finish. Za vratove i fingerboard se ne koristi a zbog svoje zelenkasto-sive boje rijetko se primjenjuje natural finish. Iako je po zvuku slična johi mnogi smataju da su joj tonske karakteristika lošije nego kod johe.

SPRUCE – (Smreka): Drvo koje je u prošlosti vrlo često korišteno za gradnju instrumenata, naročito kod poznatih talijanskih majstora. Kremasto-bijele boje s pravilnim paralelnim linijama, lagano je i mekano na dodir ali izuzetno kruto. Često se koristi za izradu prednje a ponekad i stražnje plohe akustičnih gitara i archtop gitara i ponekad za gornju plohu električnih a rijetko za solidbody. Kao i joha ima čvrsti i tvrdi kostur ispunjen mekanijim dijelovima pa kod solidbody gitara proizvodi vrlo rezonantne i otvorene srednje tonove dok zadržava attack u visokim tonovima a istovremeno ima definirane baseve. Zbog manje ukupne gustoće zvuk ima jednako naglašene i dinamične srednje tonove kao kod lipe ali s dodatkom čistih visokih i dubokih tonova. Smreka spada među vrste drva s najširim spektrom frekvencija tonova koje pokriva. Ne koristi se često jer zbog mekoće zahtijeva dosta finisha pa se često koristi kompozitni oklop umjesto klasičnog lakiranja (kao kod Parker gitara).

 

DRVO ZA VRATOVE:
MAPLE – (Javor): Najčešće korišteno drvo za vratove električnih gitara budući da je zbog jednolikih vlakana čvrsto i stabilno drvo pa time i manje podložno utjecajima iz okoline (vlaga, vrućina, hladnoća, zatezanje i sl.) od većine drugih vrsta drveta. Jako dobro odražava ton koji je odsviran i jako dobro ga prenosi na tijelo gitare i na taj način dobro naglašava karakteristike drva tijela.
MAHAGONIJ: Zbog ravnomjerne gustoće vratovi od mahagonija su stabilni a zbog otvorenih pora malo bolje reagiraju na odsvirano od maple necka. Mahagonij malo više apsorbira vibraciju žice od javora i malo kompresira attack i visoke tonove.
KOA: Ton je negdje između javora i mahagonija s malo finijim visokim tonovima
ROSEWOOD – (Palisander): Oko ove vrste drva postoji puno različitih priča. Prije svega u vezi imena. Nebrojeno puta sam čuo da je rosewood ružino drvo (ruža je grm i teško bi se moglo od njene stabljike napraviti nešto veće od čačkalice. Rosewood svoj naziv duguje crvenkasto-smeđoj boji ali i intenzivnom mirisu koji se dugo zadržava na otkinutim i obrađenim dijelovima stabla).
Originalni rosewood (palisander) potječe iz južne amerike (Brasilian rosewood, Rio rosewood, Bahia rosewood, Dalbergia Nigra) i izuzetno je cijenjen i uglavnom vrhunske kvalitete. Nažalost, zbog prekomjerene eksploatacije ovo je drvo na popisu ugroženih vrsta i sve ga je teže nabaviti (tome nisu krivi proizvođači gitari i graditelji nego proizvođači mirisa i parfema koji iz palisandera izvlače skupocjeno ulje i proizvođači namještaja i sl.). Cijene brazilskog rosewooda su prilično visoke iako su na matičnom području umjerene, ali preprodavači koriste “mit” koji se stvara oko ove vrste drva kako bi mu višestruko podigli cijenu. Indikativne su razlike u cijeni između brazilskog i primjerice paragvajskog ili bolivijskog rosewooda koje je slične kvalitete. Za samu kvalitetu rosewooda je manje važno iz koje države potječe, a važnije je da dolazi iz dubljih dijelova šume gdje je manje svjetla i više vlage pa stablo raste sporije.
Druga vrsta koja također spada u Rosewood je Istočno-indijski rosewood (Indijski palisander, Sonokeling, Dalbergia latifolia). Nešto tamniji i pravilnijih šara od brazilskog ali jednako bogate i guste strukture vlakana.
Ukratko, drva iz porodice Dalbergia koja nose naziv Rosewood rastu samo u Južnoj Americi, Jugoistočnoj Aziji i na Madagascaru. Rosewood s Madagascara je teško nabaviti a pred par godina česta je bila njegova ilegalna sječa u tamošnjim nacionalnim parkovima i izvoz stabala. Krajem 2009. godine Gibson je bio pod istragom zbog navodnog korištenja ilegalno izvezenih komada drva. Pred godinu dana malezijska vlada zabranila je izvoz rosewooda na period od 2 do 5 godina.
Često proizvođači na jeftinijim gitarama pod rosewood prodaju Šišam (Dalbergia sissoo, shisham) koji potječe iz Indije i Pakstana i puno je svjetlije i nešto drukčije strukture od originalnog rosewooda.
Općenite karakteristike Rosewooda su da je to prilično masno drvo pa finishiranje može biti problem i zbog toga i svoje težine se rijetko koristi za solidbody (Telecasteri su se u manjim serijama radili od rosewooda u sedamdesetima). Ton koji proizvodi je vrlo sličan mahagoniju, puno topline s blago stišanim visokim tonovima. Vratovi od rosewooda, osim što će izgladiti visoke tonove, proizvest će odličan sustain. Iako u principu veći sustain dolazi sa svjetlijim tonom i visokim frekvencijama, kod Rosewooda (kao ni mahagonija) to nije slučaj.

DRVO ZA FINGERBOARD:
Fingerboard je mjesto gdje ton primarno nastaje, mjesto kontakta žice s drvom tj. gitarom i mjesto na kojem se (kao i na bridgeu, drugom mjestu kontakta) vibracije prenose na drvo tj. gitaru). Razlike u fingerboardu značajno doprinose oblikovanju ukupnog tona gitare.
MAPLE – (javor): Zbog svoje gustoće javor izvsno odražava zvuk kada se koristi za fingerboard i naglašavaa visoke tonove i njihove harmonike tim više što donekle filtrira baseve. Maple fingerboard je uvijek lakiran pa taj finish redovito utječe na konačni ton i feeling u sviranju. U usporedbi s rosewood fingerboardom ton je nešto mekši i zaokruženiji. Zbog finisha je znatno lakši za održavanje od ostalih vrsta fingerboarda koji nisu lakirani.
ROSEWOOD – (Palisander): Kako je već rečeno, Rosewood je prirodno masno drvo a ta ulja ga štite od habanja prouzrokovanih dodirom prstiju. Ipak, Rosewood fingerboard zahtijeva redovito održavanje (čišćenje i tretiranje uljem). Rosewood daje nešto čvršći tj. konkretniji ton od Maple fingerboarda i ponešto bogatiji jer drvo u svoje pore apsorbira sve harmonike koji se kod lakiranih vratove ponegdje gube.
EBONY – (Ebanovina): Gustoćom slična javoru ali s krtijim vlaknima i masnijim porama. Zbog toga proizvodi jači osnovni ton od javora i daje brz i snažan attack. Stvara veliku količinu harmonika kod pick attacka koji imaju određenu perkusivnu kvalitetu i koji se nedugo nakon trzanja stišavaju što stvara odličan dugi sustain.
PAO FERRO: Drvo koje po karakteristikama i tonu ulazi između Rosewooda i ebanovine. Ima brži attack od Rosewooda s jako dobrim sustainom ali ima topliji zvuk od ebanovine.



DRVO ZA GORNJE PLOHE (Body Tops):

Kombiniranjem različitih vrsta drva, svakog sa svojim karakteristikama, može se dobiti optimalan ton gitare jer svaka vrsta drva nadopunjuje karakteristike (ili nedostatke) onog drugog ili eventualno smanjuje loše karakteristike druge vrste drva s kojom se kombinira.
U tu svrhu najčešće se koristi gornja ploha tijela od jedne vrste drva koja se lijepi na tijelo koje je od druge vrste drva (tako se dobiva ono što se naziva “Laminated top” ili “Body top”). Rezultat takve tehnike izrade je da će attack tonova biti više određen karakteristikama gornje plohe a rezonancija i način utišavanja tona više određen karakteristikama drva donjeg dijela tijela. Debljina i zaobljenost (koja se dobija rezbarenjem) gornje plohe također značajno određuje stupanj do kojeg će gornja ploha utjecat na cjelokupni zvuk. Ovakve gitare obično imaju više sustaina.
Evo nekoliko najčešćih kombinacija:
Maple top na Basswoodu (Javorova gornja ploha ljeplena na tijelo od lipe):
Čisti attack i ravnomjerni visoki koje proizvodi javor će nadoknaditi nedostatak tih frekvencija kod lipe. Duboki će i dalje biti reducirani ali je ukupni rezultat spektar frekvencija koje ova kombinacija pokriva koji je širi nego kod oba drva pojedinačno. Dinamika nije reducirana, osim ponešto u visokim registrima koji su manje prisutni kod same lipe. Dakle, nadoknada visokih koji su kod lipe reducirani je postignuta ali su oni kompresiraniji a ne tako zvonki i dinamični kao kod npr. Swamp jasena.
Maple top (Javorova gornja ploha) na Mahagoniju:
Ovo je vrlo česta kombinacija koja se koristi već jako dugo u izradi gitara (Les Paul, PRS). Javorova gornja ploha dopunjava tijelo od mahagonija s kristalnim, zvonkim visokim ali su duboki i niži srednji tonovi koje proizvodi mahagonij i dalje prisutni. Javor ponešto reducira gornje srednje frekvencije, ne zbog toga što je manjkav u tom području već zbog toga što znatno drukčije funkcionira u višim srednjim frekvencijama od mahagonija. U tom području frekvencija dolazi do određenog “sudaranja” tonova koje proizvode te dvije vrste drveta pa i do određenog poništavanja nekih frekvencija u gornjim srednjim registrima i upravo tako se stvara izglađenost tona (“smoothness”) karakteristično za Les Paul i Paul Reed Smith gitare.
Maple top na tijelu od johe:
Ova kombinacija približava ton johe tonu močvarnog jasena (Swamp Ash) ali s manje dinamičnosti u tonu. Zadržana je dobra rezonanca johe ali joj je dodan oštriji attack i svjetliji ton kojeg proizvogi ploha od javora. Javor ima na johu sličan učinak kao i na lipu; javorove gornje srednje frekvencije dolaze do izražaja budući da ih joha ne reducira.
Maple top na Swamp Ash-u (Javorova ploha na tijelu od močvarnog jasena):
Dobar dodatak jasenu što se tiče visokih ali ova kombinacija reducira otvorenu dinamičnost jasena. Kombinacija utišava snažne srednje karakteristične za jasen ali ne zagušuje nijednu frekvenciju. Ukupan dojam je da pojačava prodorne visoke tonove nuštrb jasenovih kompleksnih baseva i donjih srednjih.
Rosewood plohe:
Gornje plohe od rosewooda će povećati sustain a masnoća drva će razvodniti attack i najviše frekvencije. Rosewood na mahagoniju će proizvesti vrlo gladak ton a Rosewood na jasenu će zadržati otvorenu rezonancu srednjih. Rosewood na johi ili lipi će znatno pojačati sustain s malo utjecaja na ton općenito osim blagog filtriranja viših srednjih.
Koa plohe:
Plohe od Koe imat će isti efekt na druge vrste drva kao i javor osim što u slučaju kombiniranja s tijelom mahagonija neće doći do tolikog sukobljavanja tonova u višim srednjim frekvencijama. Iako javor bolje rezonira od Koe u višim frekvencijama, Koa u kombinaciji s mahagonijem će proizvesti manje zagušivanja i kompresije u tim frekvencijama.
Orahove plohe:
Kao kod Koe, plohe će davati nešto malo manje visokih od javora ali s manje njihove kompresije i zagušivanja u kombinaciji s tijelom od mahagonija
Lacewood plohe:
Lacewood (selena, svilenkasti hrast) je drvo koje se sastoji od tvrdog kostura ispunjenog mekanim površinama. Zbog te kombinacije tvrdog i mekanog drva najčešće će ukupni ton biti određen drvom tijela (stražnje strane) gitare a ne plohom (koja će zapravo preuzimati karakteristike tijela). Jedino u slučaju deblje plohe će Lacewood svojim karakteristikama pridonjeti ukupnom tonu. Općenito, ploha će proizvoditi kvalitetne visoke ali i dobar sustain (za koje je zaslužan tvrdi kostur) a basevi i srednji će biti ponešto filtrirani zbog mekanih dijelova drva unuter kostura.